‘Pythonovci‘ su imali Ministarstvo smiješnog hoda, a mi Ministarstvo praznog hoda: Paladina je na odlasku to priznao

lađe generacije uglavnom ne znaju za apsurdne likove i zaplete iz “Alana Forda”, mnogi nikad nisu čuli ni za “Monty Python”. Ali zato su čuli za obnovu nakon potresa koji je porušio Baniju i temeljito protresao sam centar Zagreba. Uostalom, nije to bilo kakva obnova. Neviđena je i po definiciji i po učinku, reklo bi se. Naravno, ne bez gorčine neposrednog iskustva.

I zbog toga bi Ivan Paladina, sad već bivši ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koji u biografiji, među ostalim, ima iskustvo u HPB-u, Avenue ulaganjima, Institutu IGH, Hidroelektri… vjerojatno najradije “izbrisao” ovih desetak mjeseci. Sve uz prepoznatljivu glazbenu podlogu Željka Bebeka ”Što je meni ovo trebalo?”.

Naime, Paladini je trebalo gotovo godinu dana da prijeđe put od početnih entuzijastično-optimističnih najava brže obnove do spoznaje o ograničenosti ovlasti ministra, odnosno utjecaja prvog čovjeka ministarstva, na dinamiku izvođenja radova u obnovi.

Najava odlaska

I sad bismo valjda trebali suosjećati s njim, kao da je, eto, upravo po mrklome mraku upao u lokvu vode, ili da je sve tek pitanje loše sreće, pa se on sada, eto, vraća obitelji “jer je ona prva”, kako je otkrio na posljednjem pojavljivanju pred novinarima u ulozi ministra zaduženog i za obnovu. Možda bi u ovom slučaju primjereniji soundtrack bio: “Što je nama on trebao?”

Još je bolnije od činjenice da obnova porušene Banije ide tako sporo to što se očito nikome u izvršnoj vlasti nije ni posebno žurilo da to – ubrza. Iako govorimo o vlasti. Naglašavam – izvršnoj.

Štoviše, Paladina je na oproštajnoj presici u srijedu kazao i sljedeće riječi: “Svoj odlazak iz Vlade najavio sam premijeru prije otprilike dva mjeseca, te smo se dogovorili kako ću napustiti dužnost ministra početkom ove godine s obzirom na brojne i važne aktivnosti i obaveze Vlade i aktivnosti vezane uz obnovu.”

Znači, otkrio nam je da je “bivši” već dobrih šezdesetak dana!? Da je iza njega zapravo nekih osam tjedana “praznog hoda” (“pythonovci” su imali Ministarstvo smiješnog hoda), ali je politička pragmatika to stavila pod tepih. Valjda da se ne bi pričalo o smjeni ministra i sporoj obnovi dok smo slavili ulazak u Schengen, pripremali se za povijesni prelazak na euro. Ekipa koja za ručak podgrijava konzerve u kontejnerima po Baniji ionako je navikla čekati. Važno da PR nije imao problema u trenucima kad, sigurno ste zapamtili, postajemo jedna od samo 15 zemalja u NATO-u, europodručju i Schengenu.

Da se razumijemo, to se ispravno predstavlja kao veliki uspjeh ove Vlade, ali ništa od toga nije i ne smije biti samo sebi svrhom. Uveli smo euro, napokon ušli u Schengen, sad bi od toga i gospodarstvo trebalo profitirati, posljedično i standard građana RH… Ako ne uspijemo u tome, to će biti isključivo do nas! Nećemo moći, kao Paladina, kriviti okolnosti, ovlasti itd.

U aktualnoj mini rekonstrukciji Vlade otišla je i Nataša Tramišak, ministrica EU fondova i regionalnog razvoja. O njezinu radu ni oporba dosad nije imala previše kritika, upućeni kažu da žena zna svoj posao, uostalom, nije “padobranka” kad su u pitanju fondovi, došla je iz sustava, kako se to već kaže. I ona je posljednjeg dana svoga mandata kazala nešto o obnovi. Također nešto iz ranga “da se smrzneš”. A rekla je: “Obnova još nije ni započela!”

Da su tako nešto konstatirali, primjerice, Nikola Grmoja, Mirela Ahmetović ili Sandra Benčić, čovjek bi rekao O.K., u opisu je posla oporbenjaka da se razmeću uskličnim rečenicama, pa i da malo pretjeruju, kako bi poruke bile što sugestivnije za “medijsku eksploataciju”. Ali, eto, to je rekla dojučerašnja članica Vlade!

Naivna Tramišak

Možemo sad analizirati njezine motive, sigurno je bilo i ponešto afekta, budući da nije krila svoje nezadovoljstvo smjenom. Istina, treba i to reći, u tome je ispala i poprilično naivna, pogotovo dok je naglašavala kako ona ima izborni legitimitet, tj. podršku birača. Zaboga, ne biraju se ministri izravno na izborima, nego je to isključivo volja onoga tko sastavlja Vladu, dakle, premijera, “trenera” ekipe koju je odabrao za realizaciju svojih predizbornih ciljeva.

Premijer Andrej Plenković je, kažu nam izvori iz HDZ-a, definitivno izgubio povjerenje u nju, a to se dogodilo još u slučaju navodnih prijetnji nakon raskidanja ugovora “njezina” ministarstva s tvrtkom Omega Software. Ona je o svemu progovorila u ožujku prošle godine, s višemjesečnom odgodom, pri čemu su policija i mediji o svemu bili informiraniji od predsjednika Vlade. I zato se tu nema što razglabati ni tražiti veliku pozadinu smjene.

Kad si dio Vlade, ili si timski igrač, ili letiš. A nije tajna ni da je – još od suradnje u Općini Antunovac – Tramišak bliska suradnica Ivana Anušića, osječko-baranjskog župana, ujedno i predvodnika slavonske struje u HDZ-u, kojoj Plenković i bez ovoga nije baš po volji. Naravno, simpatije su obostrane… Pa je i to sigurno makar dijelom utjecalo na konačnu odluku. I sam se Anušić oglasio nakon smjene i poručio kako ni on “ne vidi razloge” za takvu odluku, ali i priznao da “predsjednik Vlade ima mandat da bira svoj tim”, davši do znanja kako ipak ne brka kruške i jabuke kao ogorčena bivša ministrica.

Utoliko je njezino javno iskazano nezadovoljstvo smjenom Vladi zapravo došlo kao naručeno! Kad čovjek ne bi znao za spomenutu političku bliskost a Anušićem, još bi mogao pomisliti i kako je sve pomno isplanirano, kako bi se govorilo i o unutarstranačkoj demokraciji i o tome kakav je zapravo integritet te koliko su ministri uopće samostalni; sve samo da se ne govori o sporoj obnovi. No ne pada mi na pamet zagaziti na teren “teorija zavjere”, iako ne treba sumnjati da će se njezina izjava o “obnovi koja nije ni započela” još dugo (re)interpretirati u dnevnopolitičkoj areni.

Iz Vlade i HDZ-a će na sve uzvratiti ovako: ugovorena je izgradnja 578 kuća, za što je izdvojeno 76 milijuna eura, ali problem je u građevinskoj operativi. Radovi se trenutno izvode na 105 kuća. Novac nije sporan, ugovori su potpisani, ali na terenu sve to ide presporo. Obnovljeno je 4100 kuća, 538 njih je u radovima, u izgradnji je 20-ak zgrada s više od 300 stanova. Ugovoreni su radovi vrijedni 200 milijuna eura… Samo, tko je izvršnoj vlasti kriv što je očito sastavila loše ugovore – jer kako drukčije objasniti što radovi tako sporo napreduju?

Nogometni izbornik Zlatko Dalić je, nakon nedavnih uspjeha “vatrenih” na Mundijalu u Kataru, kazao: “Nemojte nikad podcijeniti Hrvata!” U slučaju obnove, to bi se moglo parafrazirati kao: “Nemojte nikad podcijeniti zaboravnost Hrvata!”…

Upravo ta široko raširena zaboravnost, uz aljkavost, itekako i Vladi ide naruku. Rejting HDZ-a gotovo da nikad nije bio bolji, ni oporba sklona zabijanju političkih autogolova ne pravi im previše problema (uzmite samo nedavni slučaj glasanja za obuku Ukrajinaca, u kojem su se poveli za političkim kapricima predsjednika Zorana Milanovića i tako nas svrstali na stranu malobrojnih zemalja koje se ne žele zamjerati ruskom agresoru!; da ne govorimo o nizu važnih tema, od zdravstva do same obnove, koje nisu kadri iskoristiti za “mobilizaciju” birača).

U nekim drugim, politički senzibilnijim javnostima diglo bi se puno više galame zbog “slučaja Hanžek”. Kao što su otkrili kolege iz Telegrama, državni tajnik Središnjeg ureda za obnovu i državno zbrinjavanje Gordan Hanžek vozikao se po čemernoj Baniji u luksuznom Audiju Q7. Pravdao se prozvani Hanžek da je u pitanju automobil star osam godina i da je s njim prešao 40 tisuća kilometara, dok mu se “stari stalno kvario i bio je star više od 13 godina”, ali poruka je ostala jednako loša. Zapravo, krajnje bahata. Pretjerana čak i za humor “Monty Pythona”.

Hanžek kolateralna žrtva

Reakcije su se brzo stišale, a Hanžek je smijenjen tek kad i Paladina i Tramišak. Bez ikakve buke, kao kolateralna žrtva mini rekonstrukcije Vlade, iako je interveniranje u ovakvim slučajevima puno važnije za imidž i percepciju političkog profila vladajućih od pet-šest obnovljenih kuća više ili manje na popisu (ne)učinjenog.

Na mjesta smijenjenih ministara dolaze Branko Bačić i Šime Erlić (Mirjana Čagalj opet je ispala iz igre, ali to je neka druga tema). Prvi je dokazani Plenkovićev suradnik od najvećeg povjerenja, drugi je u HDZ ušao još kao 18-godišnjak; uostalom sin je poznatog zadarskog HDZ-ovca koji je umiješan i u aferu “Ribar”, čime ipak ne bi trebalo teretiti i njega samoga, bilo bi to nepravedno. Pogotovo ako znamo da se Erlić junior, pripadnik nove generacije HDZ-ovih “mladih lavova”, dokazao u dosadašnjem radu s EU fondovima. U oba slučaja riječ je o “stranačkim vojnicima” u čiju lojalnost Plenković nema razloga sumnjati.

To još, istina, ne govori ništa o njihovoj sposobnosti za uspješno obnašanje novih funkcija, ali s obzirom da su ljudi od najvećeg Plenkovićeva povjerenja, uostalom, obojica su i članovi Predsjedništva HDZ-a, njihov bi neuspjeh neizbježno značio i palac dolje – za samog izbornika.

Ne možemo svi biti Paladina u zemlji čuda pa se stalno vaditi na okolnosti. Uostalom, barem premijer ima nekakve konkretne ovlasti.

Source: slobodnadalmacija.hr