Ne uživaju svi u majčinstvu. Anonimna žena je o tom tabuu progovorila za Provjereno Nove TV. Rekla je da je društveno gledajući majčinstvo teška katastrofa.
“Nikad nije došao taj moment u kojem sam ja osjetila radost zato što sam mama”, priznala je majka dvojice dječaka koji su jedini razlog zbog kojeg je odlučila sakriti svoj identitet. Još uvijek su premali da bi shvatili.
“Oni će to čuti puno, puno kasnije, ali i oni će dobiti tu neku perspektivu i informaciju jer mislim da ona ne govori ništa loše ni o meni niti o njima”, smatra majka. Niti o njezinoj ljubavi prema njima, koja je neupitna. Ali ulogu majke iskreno prezire. “Da imam vremeplov, sjela bih, otišla u rikverc i rekla – ne radi to, to nije dobro za tebe. Nikad neće biti dobro za tebe”, priznaje.
Završila je fakultet, imala posao, partnera, bila na pragu tridesetih. Dijete je bilo sasvim logičan nastavak priče. “Dugo sam osjećala krivnju i taj neki grč u želucu svaki put kad bih se vraćala doma. Ja sam sad već tih nekih svih skupa 6-7 godina u ovoj ulozi koja mi ne paše pa sam se i naučila snalaziti u onome što mi ne paše”, opisala je.
Iza odluke žene da nema uopće ili nema više djece, kaže psihologinja Vujčić Vračević, obično stoji puno promišljanja i poznavanje sebe, vlastitih kapaciteta, vrijednosti, želja i potreba, a to je sve samo ne sebičnost.
U prošlosti je bilo i više nego jasno zašto ljudi imaju djecu i što se od njih očekuje, kaže demograf Marin Strmota. “Djeca su tada u prošlosti bili praktički radna snaga i bili nekako sigurnost za mirovinu starijih ljudi. Živjelo se na selu, radilo se na polju i praktički je to bilo vrlo jasno. Nije da ljudi nisu voljeli djecu nego su imali i recimo to grubo – korist od djec”, pojasnio je Strmota.
Danas su, strogo ekonomski gledajući, kaže Strmota, svojim roditeljima veliki trošak, a korist od djece u modernom se društvu pod navodnike izvlači na jednom sasvim drugom polju. Onom emocionalnom. Nerijetko ćete tako čuti da su djeca jedina radost i istinski smisao života.
“To je potpuno pogrešno iz perspektive djeteta jer dijete ne može doći na teret, na svijet s takvim teretom da je smisao nečijeg života. Dijete treba bit svoje, a ne alat ili instrument za opravdavanje nečijeg tuđeg života”, kazala je Vujčić Vračević za Novu TV.
Source: slobodnadalmacija.hr