Hrvatska već 30 godina čeka suvislu i razvojnu stambenu politiku. Drugim riječima, javnu politiku koja sadrži regulaciju tržišta kratkoročnog i dugoročnog najma, izgradnju stanova u javnom vlasništvu na javnom zemljištu i razvoj modela neprofitnog stanovanja koje se financira iz mješovitih izvora poput stambenih zadruga i modela zemljišnih zaklada – piše Dnevnik.hr.
Bez kolektivnih stambenih prava ugrožena su nam i ona pojedinačna, često upozorava Iva Marčetić iz udruge Pravo na grad, a o tome je detaljno pisala i u knjizi “Stambene politike u službi društvenih i prostornih (ne)jednakosti‘‘. U njoj govori i navodnoj ljubavi hrvatskih građana prema nekretninama, a koja je zapravo jedan od urbanih mitova.
Ne samo da nije nužno točno da Hrvati vole vlasništvo, već i da ono nije ni realnost u tako velikoj mjeri, pokazalo je nedavno istraživanje Prava na grad o stambenim statusima, strukturi vlasništva i stambenim potrebama različitih društvenih skupina.
Međutim, u Hrvatskoj je umjesto smislene stambene politike stambeno pitanje i dalje ‘‘zaključano‘‘ u domenu vlasništva, pri čemu se najznačajnija količina državih sredstava potpore odvaja za subvencije individualnih stambenih kredita, odnosno poticanje tržišnih mehanizama za rješavanje stambenog pitanja i stambenog kreditiranja u poslovnim bankama.
Politika ‘loženja‘ cijena
I to unatoč tome što je upravo to uvelike pridonijelo postojećem trendu rasta cijena stanova u Hrvatskoj te su pritom subvencije utjecale na cijene nekretnina u područjima i regijama u kojima je tržište nekretnina najaktivnije
Između kredita, nasljedstva, podstanarstva i života s roditeljima ima i drugih opcija koje doista mogu omogućiti priuštivo stanovanje širokom spektru socijalnih skupina, a jedna od njih je i – zadružno stanovanje. Ono je u mnogim zemljama Europske unije uspješan model kojim građani međusobnim udruživanjem rješavaju svoje stambeno pitanje
Njime se, između ostalog, bavi arhitektonska zadruga Otvorena arhitektura, koja je u Križevcima pokrenula pilot-projekt razvoja zadružnog stanovanja u Hrvatskoj.
O čemu govorimo kada govorimo o zadružnom stanovanju, što su stambene zadruge, koje su njihove prednosti i manje, jesu li one budućnost priuštivog stanovanja u Hrvatskoj, za Dnevnik.hr objasnio je arhitekt Ivan Vadanjel, jedan od članova zadruge Otvorena arhitektura.
On kaže da je ključni problem stambenog zbrinjavanja u Hrvatskoj nedostatak adekvatnih javnih i neprofitnih investicija čime je stanovanje gotovo u potpunosti prepušteno tržištu na kojem logika profita diktira visoku cijenu stanova.
Dosadašnji programi poput POS-a rezultirali su time da se stambeni kvadrati izgrađeni javnim sredstvima uključe na tržište nekretnina i time postanu podložni raznim špekulacijama. Drugi model, tzv. APN krediti, osim otvorenog podržavanja već ionako dominantne kreditne paradigme, rezultirao je dodatnim povećanjem cijena stambenog prostora, efektivno poništavajući pozitivne učinke mjere i očekivani društveni utjecaj koji je u potpunosti izostao.
Stanje s tržišnim najmom također postaje sve problematičnije. Visoke cijene najma koje zauzimaju sve značajniji dio mjesečnih primanja te potpuni izostanak bilo kakve kontrole rasta cijena, kao i pravna nesigurnost najmoprimaca unutar sustava koji privilegira i štiti najmodavce, čine tržišni najam neadekvatnom alternativom dominantnom modelu kreditnog zaduživanja.
Što su stambene zadruge?
Vadanjel objašnjava da su stambene zadruge organizacije putem kojih građani vlastitim sredstvima osiguravaju svoje stambene potrebe. Radi se o obliku kolektivnog vlasništva i kolektivnog upravljanja stambenim prostorom koji se temelje na načelima solidarnosti, ravnopravnosti i dijeljenja resursa za zajedničku korist:
– Model stambenih zadruga za koji se mi zalažemo funkcionira po principu da lokalna samouprava putem prava građenja pruža zadruzi zemljište na dugoročno korištenje, a stambena zadruga udruženim resursima budućih stanara na istom zemljištu gradi svoju stambenu zgradu. S obzirom na to da je zadruga vlasnik zgrade, a zemljište ostaje u vlasništvu i nadzoru jedinice lokalne samouprave, onemogućuju se tržišne špekulacije te se posredno osigurava dugoročna priuštivost izgrađenih stambenih jedinica – kaže arhitekt Ivan Vadanjel i navodi brojne prednosti ovog modela:
– Prvenstveno to je njegova neprofitna priroda, što znači da je osnovni cilj ovog modela učiniti stanovanje otpornim na tržišna iznenađenja. Ovim se modelom osiguravaju bitno niže prosječne cijene stambenih kvadrata u odnosu na lokalne tržišne kontekste. Financijska pristupačnost stambenog prostora primarno se postiže izuzimanjem ekstraprofita u procesu gradnje te osiguravanjem povoljnog zemljišta od strane jedinice lokalne samouprave.
Kako sama stambena zadruga vodi i nadzire proces izgradnje iz konačne cijene izgrađenih kvadrata eliminira se uobičajena zarada niza posrednika u procesu. Udruživanjem zadrugara, uključivo onih koji nemaju pristup uobičajenom individualnom stambenom zaduživanju, u zajednički pothvat osnivanja stambene zadruge i gradnje stambene zgrade smanjuju se pojedinačni troškovi stjecanja stana te osigurava bitno veća financijska sigurnost.
Socijalna komponenta je druga bitna značajka. Stanari zajednički osnivaju zadrugu, definiraju zadružna pravila i zajedno projektiraju svoj budući stambeni prostor, a kasnije zajednički nastavljaju upravljati zgradom. Ključnu ulogu u tome imaju brojni zajednički prostori koji intenziviraju druženje i osjećaj zajedništva među stanarima.
Po Vadanjelovim riječima, kao jednog od članova zadruge Otvorena arhitektura, “jedina mana stambenih zadruga, ako je možemo tako nazvati, jest ta da njezini članovi moraju aktivno participirati u formiranju i organizaciji zadruge, a kasnije i u upravljanju stambenom zgradom. To zahtjeva ulaganje određenog truda i vlastitog vremena, a sve kako bi se zadovoljile vlastite i zajedničke stambene potrebe.
Mogu li zaživjeti u Hrvatskoj?
Postavlja se pitanje jesu li stambene zadruge moguće u Hrvatskoj i ima li za njih interesa kako kod građana, tako i investitora i vlasti?
Vadanjel poručuje kako stambene zadruge ne samo da su moguće u Hrvatskoj, već i nužne:
– Potrebe su velike, a raste i interes lokalnih samouprava i građana za takvim oblikom stanovanja. Iz tog razloga posljednjih pet godina zajedno s našim partnerima iz Zadruge za etično financiranje i europskom zadrugom MOBA housing SCE razvijamo model koji bi bio primjenjiv u hrvatskom kontekstu. Predloženim modelom unaprijedila bi se nužna diverzifikacija modela stambenog zbrinjavanja, a posljedično i utjecalo na priuštivost i dostupnost stambenog prostora.
Podsjeća da u velikom broju europskih zemalja stambene zadruge predstavljaju jedan od dugoročno najkvalitetnijih i društveno najodrživijih modela priuštive stambene izgradnje čime postaju uspješna alternativa dominirajućem tržišnom modelu.
Najrazvijenije na tom polju su Švicarska, Njemačka, Engleska, a u posljednje vrijeme nalazimo uspješne primjere i u drugim zemljama poput Nizozemske, Španjolske, Belgije… – piše Dnevnik.hr.
Source: slobodnadalmacija.hr